Klimatske promene

Poljoprivreda menja klimu, ali to ima bumerang efekat

Poljoprivreda se zajedno sa industrijom i transportom ubraja u privredne delatnosti koje najviše utiču na klimatske promene. Naučnici širom sveta se iz tog razloga trude da što više optimalizuju poljoprivrednu proizvodnju kako bi se maksimalno smanjila upotreba veštačkih đubriva, pesticida, ali i utrošak vode za navodnjavanje. Prekomerna proizvodnja i trošenje preparata i resursa su, naime, najveći uzročnici klimatskih promene. I dok sa jedne strane naučnici postižu uspehe dokazujući da se sa manje resursa, pre svega primenom digitalnih tehnologija, može proizvesti veća količina hrane, sa druge strane broj ljudi na planeti nezadrživo raste. Osnovno pitanje je može li se poljoprivreda učiniti održivom a da se pri tome proizvede dovoljno hrane.
Prema procenama holandskog univerziteta Wageningen poljoprivreda će već 2050. godine morati da nahrani čak deset milijardi ljudi na planeti pa postoji ozbiljna bojazan da će se dodatno narušiti stanje životne sredine.
Neka od alternativnih rešenja koja se već sad nameću su korišćenje visokorodnih sorti i hibrida otpornih na bolesti i klimatske ekstreme. Novostvorene selekcije uglavnom se proizvode uz primenu savremene agrotehnike pa su samim tim preporučljivije za proizvodnju na velikim parcelama. Međutim, treba imati na umu da je najviše svetskog zemljišta i dalje u vlasništvu malih poljoprivrednika. Oni svoj doprinos očuvanju klime mogu da daju baveći se delatnostima koje imaju manji karbonski otisak. To su, pre svega, organska proizvodnja, proizvodnja tradicionalnih proizvoda sa oznakom geografskog porekla, ekstenzivno stočarstvo i slično. Prodaja poljoprivredenih proizvoda trebalo bi da se obavlja lokalno kad god je to moguće, jer se na taj način smanjuje udeo transporta.

Stočarstvo – proizvodnja sa najvećim karbonskim otiskom
U svetu sve više jača vegetarijanski i veganski način ishrane, a osim etičkih razloga koje pobornici ove ishrane navode kao razlog, ne treba zanemariti ni pozitivan uticaj na klimu. Izbacivanjem mesa iz ishrane, kako se pokazalo, smanjuje se obim stočarske proizvodnje koja ima negativan uticaj na klimu. Na velikim stočarskim farmama stvaraju se ogromne količine metana koji je produkt metabolizma gajenih životinja. Metan je, kao što je poznato, jedan od najopasnijih gasova sa efektom staklene bašte.
Proizvodnja mesa problematična je i sa stanovišta rentabilnosti. Naučnici koji su ispitivali ovu oblast uglavnom tvrde da bi bilo bolje da se proteini neophodni za ishranu ljudi obezbedjuju iz biljaka umesto da se biljke gaje za ishranu životinja namenjenih ljudskoj ishrani. Deo površina mogao bi da se izdvoji i za uzgoj biljaka namenjenih proizvodnji ekoloških goriva. Prioritet, naravno, treba da bude proizvodnja hrane zbog ograničene dostupnosti zemljišta kao resursa.
Sama stočarska proizvodnja mogla bi da se učini održivijom ukoliko bi se, na primer, promenio način ishrane životinja. EU komisija je nedavno objavila studiju prema kojoj se zahvaljujući uvođenju održivih metoda u proizvodnju emisija gasova sa efektom staklene bašte u stočarstvu smanjila za 24 odsto. Podatak se odnosi na period koji obuhvata poslednjih 20-tak godina, uz napomenu to nije dovoljno. Zbog toga se kao jedno od rešenja za dalje smanjenje negativnih emisija predlaže promena načina ishrane preživara uvođenjem većeg udela leguminoza u obroke. Važno je i bolje upravljanje stajnjakom.
Treba reći da ni sve stočarske proizvodnje nemaju isti uticaj na klimu. Najviše štete nanose govedarska i ovčarska proizvodnja koje bi, kako preporučuju iz EU trebalo smanjiti, a na račun njih podstaći povećanje živinarske i svinjarske proizvodnje.

Organska proizvodnja i njen uticaj na klimu
Organska proizvodnja pozitivno utiče na stanje životne sredine jer u ovom sistemu nema upotrebe mineralnih đubriva i pesticida, a združeno gajenje velikog broja biljaka dovodi do veće apsorpcije gasova sa efektom staklene bašte, pokazala su istraživanja koja je radio Međunarodni institut za organsku poljoprivredu FiBL.
Ovaj način proizvodnje je važan i zbog toga što održava stabilan nivo organske materije u zemljištu i povećava kvalitet ovog resursa. Prema istraživanjima koja su sproveli naučnici, između ostalog i na Novosadskom Institutu za ratarstvo i povrtarstvo, kvalitet zemljišta neprestano opada, a time se smanjuje i njegov kapacitet da ublaži probleme u životnoj sredini. Negativan proces može se usporiti primenom organskih đubriva, bilo iz stočarske proizvodnje, bilo zaoravanjem biljaka koje se gaje za ovu namenu.
Još jedna prednost organske proizvodnje je što u njoj ima mnogo udela ručnog rada, a manje mašinskog pa je utrošak fosilnih goriva znatno niži nego u konvencionalnoj proizvodnji.
Nasuprot tvrdnjama o blagotovrnom uticaju organske poljoprivrede na klimu u poslednje vreme pojavile su se i studije koje to osporavaju. Glavna primedba je da je za organsizovanje organske proizvodnje potrebno angažovati veće površine zemljišta, zbog čega se krče šume. Međutim, još uvek na svetu ima dovoljno površina koje bi se iz konvencionalnog načina proizvodnje mogle prebaciti u organski bez seče dragocenih stabala. Primedbe da se u organskoj proizvodnji postižu znatno manji prinosi takođe nisu u potpunosti tačne. U poslednje vreme se pažljivim izborom selekcija i načina proizvodnje u organskoj poljoprivredi ostvaruju prinosi vrlo bliski konvencionalnim. Uz to, ovim načinom proizvodnje doprinosi se očuvanju biodiverziteta i zdravlja prirode i ljudi.

Klima uzvraća udarac
Poljoprivreda nesumnjivo ima jak uticaj na klimatske promene, ali joj se to vraća kao bumerang. Evidentno je da se godišnja doba menjaju, pa poljoprivredni stručnjaci i proizvođači moraju neprestano da prilagođavaju agrotehničke mere novim uslovima. Koriguju se i pomeraju vremena setve i žetve, a navodnjavanje je postalo nezaobilazan deo proizvodnje u letnjem periodu.
U našoj zemlji, uobičajeni rokovi setve koriguju se i za po desetak dana, a slično je i sa berbom i žetvom. Iako ukupne godišnje sume temperatura i padavina ne odstupaju značajno od višegodišnjih proseka, ekstremi su sve češći. Učestalije su pojave tropskih dana i povećan je intenzitet padavina u kratkom vremenskom periodu. Istovremeno sušni periodi nastupaju češće i duže traju.
Procenjuje se da zbog klimatskih promena gajenje nekih biljnih vrsta neće biti moguće. U isto vreme moći će da se gaje neke druge biljke koje do tada nisu uspevale u određenom regionu.
Klimatske promene već su uzrokovale zagrevanje okeana i povećanje njihove kiselosti što ugrožava vodeni živi svet. Sve češće suše dovode u opasnost uzgoj useva i snabdevanje ljudi svežom vodom. Ekstremni vremenski uslovi prete da unište proizvodnju i prirodne resurse. Treba imati na umu da će negativne posledice klimatskih promena najpre osetiti mali poljoprivredni proizvođači i ribari, odnosno oni čiji je uticaj na klimatske promene najmanji.

Upravljenje otpadom u poljoprivredi
Prema procenama svetske organizacije za hranu i poljoprivredu FAO, broj ljudi koji nemaju dovoljno hrane približava se jednoj milijardi. Slično je i sa vodom. Sa druge strane u razvijenom delu sveta bacaju se ogromne količine hrane i raste broj gojaznih ljudi. U proizvodnji hrane troše se ogromni resursi, a sam proces, kao što je već navedeno, uglavnom ima negativan uticaj na klimu. Zbog toga je jasno da je neophodno promeniti navike u ishrani, a potrošnju hrane učiniti održivijom.
Brojni su načini kako hrana može da se upotrebi umesto da postane otpad. Na primer, ulje preostalo od pripreme hrane može da se sakuplja i da se upotrebi u industriji proizvodnje goriva. To se već u manjoj ili većoj meri radi širom sveta. Deo hrane preradom može ponovo da se upotrebi za ishranu ljudi. Hranu je moguće preraditi i u hraniva za životinje, od nje se može proizvesti organsko đubrivo i drugo. Međutim, osnovno je da se promeni svest ljudi o važnosti rentabilnije upotrebe namirnica kako bi se količina otpada što više smanjila.

Još uvek nije sve izgubljeno
Iako situacija nije sjajna dobra vest je da još uvek nije sve izgubljeno i da postoji formula kako da se kvalitetno nahrani stanovništvo kojeg je sve više, a da se istovremeno ne ugrozi klima. Organizacija FAO je postavila cilj da se do 2030. godine u svetu iskoreni neuhranjenost i glad. Da bi se to postiglo sistem proizvodnje hrane mora potpuno da se transformiše, a poljoprivreda učini održivom. Za dostizanje ovog cilja neophodno je uključiti sve raspoložive resurse uz obaveznu međusektorsku saradnju.
Koliko je poljoprivreda važna u mitigaciji klimatskih promena najbolje govore podaci FAO koji ukazuju da njenom transformacijom može da se dostigne trećina zadatih klimatskih ciljeva. Uvođenjem rešenja zasnovanih na održivoj poljoprivrednoj proizvodnji iz atmosfere može da se ukloni 12 gigatona ugljen dioksida uz istovremen doprinos od 2,3 triliona dolara globalnoj ekonomiji. Dodatnih 51 gigatona iz atmosfere može da se odstrani obnavljanjem degradiranih zemljišta. Podizanjem plodnosti zemljišta omogućila bi se proizvodnja dodatnih 17,6 megatona hrane. Procenjuje se i da bi uvođenjem održivih rešenja u stočarsku proizvodnju emisija metana brzo mogla da se smanji za 30 odsto. Obnavljanje šuma je takođe jedan od važnih mitigacionih postupaka. Veća proizvodnja hrane u okeanima takođe bi mogla da bude jedan od načina održivog poslovanja u ovoj oblasti. Proizvodnja hrane može i mora da bude održiv sistem.
Borislavka Dimitrov

Projekat „Informisanjem protiv klimatskih promena” finansijski je podržalo Ministarstvo zaštite životne sredine. Mišljenja i stavovi izraženi u ovim publikacijama isključiva su odgovornost autora i njegovih saradnika i ne predstavljaju nužno zvaničan stav Ministarstva zaštite životne sredine.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *