Klimatske promene

Zašto smo zaboravili na zagađenja?

Zagađenje vazduha je „novi duvan”, upozorio je pre više od tri godine čelnik Svetske zdravstvene organizacije, ističući da jednostavan čin disanja – baš ono što nas održava u životu – ubija sedam miliona ljudi godišnje i šteti još milijardama. Više od 90% svetske populacije udiše toksični vazduh, a istraživanja otkrivaju sve više negativnih uticaja na zdravlje ljudi, a posebno dece.
Zagađenje vazduha usko je vezano za industrijalizaciju, pre svega energetiku. Sa druge strane, neodvojivo je od galopirajućih klimatskih promena koje – sada već naočigled svih – menjaju sliku poznatog sveta.
„U svetu je, zahvaljujući dugogo-dišnjoj kampanji, suzbijena upotreba duvana. Sada se to mora učiniti i sa ‘novim duhanom’ – otrovnim vazduhom koji milijarde udišu svakog dana. Međutim, to moramo učiniti brzo”, rekao je dr Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor SZO, ne tako daleke 2018. godine, uoči održavanja prve globalne konferencije o zagađenju vazduha i zdravlju u Ženevi. „Niko, bogat ili siromašan, ne može da izbegne zagađenje vazduha. To je tiha vanredna situacija u javnom zdravstvu.”
Ovaj stručnjak svetskog glasa na čelu Svetske zdravstvene organizacije potom je postao poznat kao donosilac loših vesti, kada je proglasio pandemiju covida-19.

Jedna epidemija smenjuje drugu
U godinama koje su usledile, a koje smo proveli u vanrednom stanju usled pandemije covida-19, čini se da smo zaboravili da se nad našim zdravljem nadvija globalna opasnost u vidu aerozagađenja. Međutim, ovo nije novost i nije nešto što bi nas iznenadilo. Zagađenje vazduha je problem prisutan najmanje 150 godina u pojedinim regijama – pre svih industrijskim i rudarskim. Danas, čini se da kulminira ne samo zbog kritičnih očitavanja zađajujućih materija u industrijskim zonama i megapolisima, već i usled probuđene ekološke svesti građana. Došli smo na prelomnu tačku poznate istorije: dok nam s jedne strane prete nuklearnom katastrofom, s druge strane imamo jasne poruke naučne i stručne javnosti da se na globalnom planu dešavaju alarmantne promene koje će imati uticaj na život svakog živog bića na planeti.
„Uprkos ovoj epidemiji bespotrebnih smrti i invaliditeta koji se mogu sprečiti, smog prožima planetu”, rekao je Tedros tada za Guardian. „Ovo je odlučujući trenutak i moramo povećati akciju kako bismo hitno odgovorili na ovaj izazov.”
SZO je tada bio domaćin svoje prve globalne konferencije o zagađenju vazduha i zdravlju u Ženevi, a ovaj sastanak podrazumevao je akcioni dan na visokom nivou na kojem su nacije i gradovi preuzeli nove obaveze za smanjenje zagađenja vazduha. Da li je potrebno da se naglasi da od ovih ambicioznih planova nije bilo gotovo ništa, jer se na sve planova nadvila senka pandemije.

Odluka mora biti politička
Dečji organizmi u razvoju najviše su izloženi riziku od toksičnog vazduha, a s 300 miliona ljudi koji žive na mestima gde su emisije toksičnih materija čak šest puta veće od međunarodnih smernica, jasno je da će jeziva statistika stići na naplatu u dolazećim godinama.
„Zagađenje vazduha pogađa sve nas, ali deca su najranjivija od svih”, rekla je dr Maria Neira, direktorka SZO za javno zdravlje i životnu sredinu, ističući da u naučnim krugovima postoji zabrinutost za zdravlje dece zbog povezanosti toksičnih supstanci u vazduhu i respiratornih bolesti, raka i deficita inteligencije. „Moramo se zapitati šta radimo našoj deci, a odgovor za koji se bojim je šokantno jasan: mi zagađujemo njihovu budućnost i to je za sve nas veoma zabrinjavajuće.”
Tedros je u više obraćanja naglašavao da su čista i zdrava životna sredina najvažniji preduslovi za dobro zdravlje. „Poboljšanjem kvaliteta vazduha koji udišemo možemo sprečiti ili barem smanjiti neke od najvećih zdravstvenih rizika.”
SZO radi sa zdravstvenim radnicima ne samo da bi pomogao svojim pacijentima, već i da bi im pružio veštine i dokaze da se zalažu za zdravlje u političkim odlukama kao što su napuštanje tehnologija, energije i transporta na fosilna goriva. „Nijedna osoba, grupa, grad, država ili regija ne može sama rešiti problem”, rekao je. „Potrebne su nam snažne obaveze i akcije svih.”

Možda je i gore nego što mislimo
Globalno, s opadanjem pušenja, zagađenje vazduha sada uzrokuje više smrtnih slučajeva godišnje nego duvan. Međutim, istraživači misle da je šteta za koju se zna, a da je uzrokovana zagađenjem vazduha, kao što su srčani udari i plućne bolesti, samo „vrh ledenog brega”. Brojka od sedam miliona preranih smrti sigurno je potcenjena, jer uključuje samo zagađenje česticama i pet najčvršće povezanih uzroka smrti. Rane procene, koje koriste poboljšane modele, ukazuju na ukupnu cifru od devet miliona zbog zagađenja vazduha raznim toksičnim česticama.
Daniel Krewski sa Univerziteta Ottawa, jedan od tima koji stoji iza nove procene, rekao je da je zagađenje vazduha daleko važniji faktor rizika za zdravlje nego što se ranije mislilo. Gotovo svakog meseca pojavljuju se nove studije koje pokazuju štetu toksičnog vazduha, a nedavna otkrića uključuju „ogromno smanjenje” inteligencije kod dece, milione slučajeva dijabetesa i prve direktne dokaze o česticama zagađenja u posteljici trudnica.
Cena izgubljenih života i narušenog zdravlja takođe je ogroman ekonomski teret jer se za ovu svrhu troši čak pet milijardi dolara godišnje. Kako pokazuju izveštaji Svetske banke ova cifra iz godine u godinu blago raste. Borba protiv zagađenja vazduha zatvaranjem elektrana koje zagađuju i prelaskom na čistiji transport, kao što su biciklizam ili električni automobili, ima dvostruku korist jer se tiče i kvaliteta vazduha, ali i klimatskih promena.

Zone žrtvovanja
„Postoje zone žrtvovanja širom sveta, u svakoj regiji… U bogatim zemljama, u siromašnim zemljama”, rekao je David Boyd za Guardian.
Boyd, specijalni izvestilac za ljudska prava i životnu sredinu, naveo je probleme fizičkog zdravlja, uključujući rak, bolesti srca, respiratorne bolesti, moždane udare i probleme reproduktivnog zdravlja, kao i „poremećaje mentalnog zdravlja povezane sa životom na ovim mestima jer se ljudi osećaju napuštenima od zajednice i stigmatizirano”.
Iako imaju osnovno pravo na zdravu životnu sredinu, grupe ljudi žive u apsolutno užasnim ekološkim uslovima. U izveštaju koji je predstavljen Veću UN-a za ljudska prava, Boyd kaže da je zagađenje doprinelo dvostruko većem broju prevremenih smrti nego Covid-19 u prvih 18 meseci pandemije koronavirusa.
S obzirom da je broj umrlih od zagađenja u tom periodu iznosio nevjerovatnih devet miliona, izveštaj dodaje: „Jedan od šest smrtnih slučajeva u svetu uključuje bolesti uzrokovane zagađenjem, tri puta više od smrti od side, malarije i tuberkuloze zajedno i 15 puta više od od svih ratova, ubistava i drugih oblika nasilja.
„Toksikacija planete Zemlje se pojačava”, upozorava se u Boydovom izveštaju, ističući da čak iako su neke štetne hemikalije zabranjene ili je njihova upotreba prevaziđena, ukupna proizvodnja „hemije” se udvostručila između 2000. i 2017. i ponovo će se udvostručiti do 2030. godine.
I dok su svi bili pogođeni u određenoj meri, neke zajednice su bile pogođene daleko više od drugih. „SAD, jedna od najbogatijih zemalja na svetu, jedna od najbogatijih zemalja u celoj ljudskoj istoriji, a dom je jedne od najgorih zona žrtvovanja na planeti. Ovo mjesto, zove se ‘Aleja karcinoma’, u Louisiani, gde postoji više od stotinu rafinerija nafte, petrohemijskih fabrika…”, rekao je.
Kako se navodi u izveštaju, ostale zone žrtvovanja uključuju:
► Kabwe u Zambiji, gde je 95% dece imalo povišene nivoe olova u krvi, što ih dovodi u opasnost od doživotnog intelektualnog oštećenja;
► Deponija Pata Rât u Rumuniji, gde žive hiljade Roma i izloženi su arsenu, olovu, živi i drugim zagađivačima;
► Francuske prekomorske teritorije u Karibima Gvadalupe i Martinik, gde je otkriveno da 90% ljudi ima kancerogen pesticid hlordekon u krvi.
Velike kompanije bile su glavni krivac za ove neslavne rekorde, a većina njih rado zanemaruje socijalne i ekološke troškove u korist profita, rekao je Boyd, dodajući da je novac „glavna prepreka rešavanju klimatske krize, rešavanju problema gubitka biodiverziteta i sveobuhvatnog zagađenja”. Pozvao je vlade da nametnu stroge propise za korporacije koje uzrokuju zagađenje – i da prestanu da troše procenjenih 1,8 milijardi dolara godišnje na subvencije za industrije koje štete okolišu.
„Kompanije za naftu i gas neće dobrovoljno prestati sa proizvodnjom nafte i gasa; velike kompanije za ugalj neće se dobrovoljno prebaciti iz velikih kompanija za ugalj u velike solarne i vetroelektrane: vlade to moraju raditi, to je njihov posao, vlade su te koje imaju obaveze da poštuju, štite i ispunjavaju naša ljudska prava”, rekao je Boyd.
Photo by Photoholgic on Unsplash
Photo by WHO on Flickr


Projekat „Informisanjem i ozelenjavanjem protiv klimatskih promena” je finansijski podržan od strane Ministarstva zaštite životne sredine.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *