Osijek Zeleni krug, Projekti

Godišnje proizvedemo 1,2 miliona tona otpada, a koliko recikliramo?

Rastuće prijetnje našem okolišu zbog velike količine smeća ponukale su nas da pitamo mlade u Zenici i Novom Sadu o njihovim navikama razdvajanja otpada i recikliranja. Grupa ispitanika imaju između 13 i 25 godina, a preko hiljadu popunjenih upitnika dali su nam uvid u razmišljanja mladih o odvajanju i tretiranju otpada. Na prvom mjestu najvećih zagađivača u BiH, po ispitanicima iz Zenice, je dobro poznati zagađivač – industrija, a 74,2% naših ispitanika smatra da je najveći zagađivač smeće, što ga stavlja na drugo mjesto ove ljestvice.

Otpad se baca bilo kada i bilo gdje, nerazmišljajući o posljedicama po okoliš i zdravlje ljudi. Samo jedan stanovnik u BiH je u 2021. godini proizveo čak 356 kilograma komunalnog otpada, što znači da se ukupno na godišnjem nivou proizvelo 1,2 miliona tona otpada. Čak 80,9 posto od ukupno prikupljenog otpada je otpad iz domaćinstava, podaci su Agencije za statistiku BiH.
Naša firma na godišnjem nivou sakupi negdje oko 29 hiljada tona komunalnog otpada. U ovoj količini ima i jako puno papira, plastike, stakla koji bi se mogao odložiti u našem gradu u posude koje su namijenjene za tu vrstu otpada i na taj način bi mi doprinijeli našem okolišu, a na kraju krajeva i boljem stanju na gospodarskom i privrednom niovu u Bosni i Hercegovini. Na teritoriji Bosne i Hercegovine mi godišnje skupimo od 6 do 7 hiljada tona iskoristivog sekundarnog otpada, a to nije ni 20% od ukupne količine otpada”, izjavio je za Radio Active Zenica Džafer Dautbegović ispred preduzeća za prikupljanje otpada “ALBA Zenica” koji je ujedno i jedna od vodećih kompanija za reciklažu i zaštitu okoliša.
Pored preduzeća za prikupljanje otpada ALBA u Zenici postoji i Javno preduzeće Regionalna deponija Mošćanica d.o.o. koje sprovodi sakupljanje odvojenog otpada i procesuira dalje na reciklažu (PET ambalaža, papir, karton, tvrda plastika, staklo, metali i dr.) Međutim iz ALBE kažu da građani ne koriste dovoljno postojeća rješenja za odvajanje i recikliranje otpada. Dešavaju se slučajevi da se u kante za papir ili plastiku ubacuju druge sirovine, ili čak pomješani otpad zbog punog kontejnera za ostali otpad.
Posljedice nepravilnog odvajanja i tretiranja otpada su opasne po život i po okoliš, od narušavanja zdravlja čovjeka i drugih živih organizama do klimatskih promjena koje već vidimo u velikoj mjeri. Na svjetskom nivou možemo vidjeti Veliki tihookeanski otok smeća, a na našim prostorima možemo vidjeti takve otoke u rijekama samo u manjim dimenzijama, poput onog na rijeci Drini.
Iako u Novom Sadu još nije formirana regionalna deponija niti su izgrađena reciklažna dvorišta, Novi Sad ima pojedinačne prakse i inicijative iz kojih bi se moglo nešto naučiti. Kako smo videli u anketi, u Novom Sadu mnogi mladi između 13 i 25 godina imaju značajno iskustvo u korišćenju reciklabilnih materijala i učešću u akcijama sakupljanja otpada različitih kategorija. S druge strane, na području Zeničko-dobojskog kantona mala je razlika u broju mladih koji često recikliraju otpad u svojim domaćinstvima i onih koji su rekli da to nikada ne rade. Također, u velikom broju ispitanici su rekli da svakodnevno primjećuju reciklabilni otpad na neprikladnim mjestima, na primjer na ulicama ili na izletištima.
Navike mladih kada je u pitanju recikliranje u Zenici prokomentarisala je Mirsada Hasanbašić, također zaposlenica ALBA Zenica: “Mislim da je većina mladih upoznata s posljedicama negativnog postupanja s otpadom, ali tu imamo dvije grupe mladih. Jedna grupa dosta pazi i trudi se iskoristiti sve mogućnosti koje imamo za odvojeno sakupljanje i za pravilno postupanje, a druga grupa zapravo uopšte ne vodi računa.”
Mladi su u anketi iskazali i manjak povjerenja u preduzeća koja se bave sakupljanjem i preradom otpada, stoga se može zaključiti da je potrebno čitav proces recikliranja približiti stanovništvu te ih tako motivisati da se i sami uključe.
Novi Sad je odličan primjer kako mali koraci donose velike rezultate. Medjutim, i ovaj grad ima “loše” trenutke. Nekoliko godina veliki problem predstavljala su okupljanja mladih na javnim mestima i gomile otpada koje su ostajale iza njih. To je posebno bilo izraženo na keju pored Dunava i to u letnjim mesecima. Moglo se to pripisati buntovništvu u uzrastu puberteta i rane mladosti ali i nedostatku kanti za otpatke. Ovo je ujedno bilo idealno mesto i prilika da se mladima skrene pažnja ka razdvajanju otpada.

U Novom Sadu, kao i u Zenici, jedna od inicijativa jesu akcije sakupljanja reciklabilnih materijala u školama. Te akcije su uglavnom na dobrovoljnoj bazi i za učenike bez dostupnih informacija da li to škola prodaje ili zaista samo ustupa recikleru. U oba grada pojedinačni slučajevi su inače retki, osim kada direktno odnesu na mesto za odvajanje otpada ili daju sakupljačima sekundarnih sirovina. Novi Sad ima i neformalne sakupljače sekundarnih sirovina i jedan broj domaćinstava koji odvajaju otpad predaje ga upravo ovoj grupi koja je veoma važna u lancu tretmana otpada.
Kako je u razgovoru sa timom Instituta za održivi razvoj i zaštitu životne sredine Zeleni krug rekla ekspertkinja za upravljanje otpadom Kristina Cvejanov: “Ključno je da obrazovne ustanove nađu model i rešenje kako da mlade ljude uključe. Pored toga, potrebna je dodatna motivacija u smislu vrednovanja otpada koji oni sami proizvode i poseduju. Tu mogu mnogo doprineti i domaći brendovi koje mladi koriste, te akcijama zamjene ili sličnim akcijama pridobiti pažnju mladih i podići njihovu svest o razdvajanju i reciklaži otpada. Najveće je pitanje ko je odgovoran, jer odgovori ne leže samo u jednom krugu kao što je obrazovanje, već je tema reciklaže sistemski svuda prisutna.”
Definitivno je da je prisustvo velikih količina otpada produkt linearne ekonomije koja je zasnovana na principu „uzmi – napravi – koristi – baci“. Zbog toga se sve više prelazi na kružnu ekonomiju koja nudi novi model „uzmi – napravi – popravi – ponovo koristi – recikliraj“. Model se zasniva na smanjenju odnosno nestvaranju otpada, jer je naglasak na proizvodnji trajnih i dugovečnijih proizvoda. Takav koncept se temelji na eko-inovacijama, eko-dizajnu, naprednim tehnologijama, energetskoj efikasnosti i korištenju obnovljivih izvora energije.
U Bosni i Hercegovini još nije zaživjela ovakva ideja, te sav potencijal reciklabilnih materijala i onog otpada koji se uz popravku može dodatno koristiti, zapravo završava u kontejneru. Nerecikliranje otpada, osim posljedica na okoliš, ima i posljedice u vidu ekonomskih gubitaka. O tome nam govori činjenica da BiH uvozi otpad, zbog nedostatka materijala na domaćem tržištu.

Autori teksta: Radio Active Zenica i Institut za održivi razvoj i zaštitu životne sredine „Zeleni krug” Novi Sad

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *