Projekti

Temelji u načelima preventivnog delovanja

Politika životne sredine EU ima za cilj da promoviše održivi razvoj i očuva životnu sredinu za sadašnje i buduće generacije. Kako se navodi u brošuri „35 koraka ka Evropskoj uniji” (izdanje Informacionog centra EU u Beogradu u saradnji sa Pregovaračkim timom za vođenje pregovora o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji), direktne koristi koje donosi ova politika su opšte: bolje zdravlje stanovništva, očuvanje prirodnih resursa, konkurentna privreda, bolji kvalitet života. Važan deo politike EU je i borba protiv klimatskih promena na globalnom nivou. Politika EU u oblasti životne sredine zasniva se na načelima preventivnog delovanja, načelu „zagađivač plaća“, borbi protiv narušavanja životne sredine na samom izvoru zagađenja, zajedničkoj odgovornosti između EU i država članica i uključivanju zaštite životne sredine u druge politike EU. Propisi EU iz oblasti životne sredine su izuzetno obimni i čine približno jednu trećinu ukupnog broja propisa EU. Prenošenje propisa Evropske unije u nacionalni pravni sistem je samo prvi korak u procesu prilagođavanja EU standardima. EU politika zaštite životne sredine podrazumeva i adekvatnu primenu i sprovođenje propisa – na nacionalnom, ali i lokalnom nivou. Neophodne su značajne investicije, usled administrativnih troškova, ulaganja u infrastrukturu, kao i održavanja postrojenja. Značajan deo troškova dostizanja EU standarda finansiraće se kroz fondove EU.
Cilj je da se u Srbiji uspostavi održiv sistem zaštite životne sredine, kao i značajna uključenost ove politike u ostale sektore. Na ovaj način, obezbeđuju se preduslovi za bolje zdravlje, bolji kvalitet života građana i konkurentnu privredu. Istovremeno, kroz pregovore treba obezbediti dovoljno dug prelazni period kako bi se infrastruktura i postrojenja u Srbiji prilagodili visokim EU standardima. Srbija će nakon usklađivanja i primene odgovarajućih normi osigurati visoke ekološke standarde, veći kvalitet vazduha i vode, očuvanje biodiverziteta i integrisani sistem upravljanja otpadom. Ulaganjem u zaštitu životne sredine, Srbija će poboljšati i svoj položaj turističke destinacije, što će doprineti razvoju turizma.
Koleginice koje se bave ekološkim temama pitali smo koliko je važno Poglavlje 27, da li se o ovom poglavlju u medijima dovoljno govori i kakve konkretne koristi očekuju od primene ovog poglavlja. Evo njihovih odgovora.

Aleksandra Milić
urednica Ekologije u magazinu „Poljoprivrednik”

– Ne treba biti posebno informisan da bi se shvatilo koliko je životna sredina u kojoj živimo zagađena. Svakoga dana bombarduju nas vestima o lošem kvaltetu vazduha, vode za piće, hrane, o otpadu koji više gotovo nema gde da se odlaže… Rešavanjem svih ovih pitanja bavi se upravo pregovaračko Poglavlje 27 za pristupanje EU. Radi se o setu propisa koje moramo da usvojimo i primenimo ukoliko želimo da postanemo deo Evropske unije. Međutim, mnogo važnije od toga da li ćemo postati ravnopravan član evropske porodice je to što će nam usvajanje seta propisa obuhvaćenih Poglavljem 27 omogućiti da unapredimo zaštitu životne sredine i građanima omogućimo zdraviji život.
O ovom poglavlju se ne govori ni izbliza onoliko koliko bi trebalo. Situacija se donekle popravila otkako je formirano Ministarstvo zaštite životne sredine. Teme vezane za zaštitu životne sredine trebalo bi da stalno budu prisutne u medijima, jer je važno uticati na svest ljudi o važnosti ove teme, učiti ih kako da očuvaju i racionalno koriste resurse. Na taj način će lakše prihvatiti promene koje će doneti primena propisa EU u ovoj oblasti. Danas, nažalost, imamo situaciju da se kroz mnogo medija promoviše neodgovoran potrošački model koji je u suprotnosti sa propisima sadržanim u Poglavlju 27. O temama iz ove oblasti često se piše senzacionalistički, odnosno sa aspekta posledica koje je izazvalo naše neodgovorno ponašanje. Dobri primeri iz prakse i edukacija o dobrim postupcima prema životnoj sredini su ono čega nema dovoljno u medijima.
Očekujem da će se zakonskim uređenjem ove oblasti i primenom propisa u praksi omogućiti adekvatno kažnjavanje onih koji nanose štetu životnoj sredini po principu „zagađivač plaća”. Očekujem i da će se svaki pojedinac odgovornije ponašati prema prirodi, kao i da će to posledično dovesti do toga da živimo u zdravijem okruženju.

Vladimira Dorčova Valtnerova
urednica www.storyteller.rs

– Ne mogu da kažem da je Poglavlje 27 najvažnije za našu državu, jer svako poglavlje jeste značajno i važno – ukoliko stvarno reši, ili počne da rešava nagomilane probleme u svim oblastima. Ono jeste jedno od prioritetnih, a u prilog tome govore i alarmantni podaci o zagađenju vazduha, o nelegalnoj „istrajnosti” u izgradnji mini hidroelektrana, o nezakonitom spaljivanju strništa (a požari u Srbiji bukte), o rekama i jezerima punim smeća, zagađenoj vodi za piće koja vrlo često nije upotrebljiva, odnosno koja je šteta po zdravlje ljudi, preteranoj upotrebi pesticida, o neadekvatnom skladoštenju odpada, odnosno problemu deponija… Nabrajati možemo u nedogled, a rešenja, koja stručnjaci predlažu, ni na vidiku da se realizuju. Dakle, nije pitanje koliko je važno ovo poglavlje, već kada će se kod nas primenjivati zakoni, koji već postaje i koji bi trebalo da regulišu oblast zaštite životne sredine, a da ne bude samo parcijalna primena. U tom kontekstu nisu važni nikakvi dodatni dokumenti i poglavlja, već konačno funkcionisanje državnog sistema. Poglavlje 27 posmatram kao „booster” da se nešto konačno desi u našoj državi i da konačno svi shvatimo da smo svi odgovorni za stanje u prirodi: državne institucije, stručnjaci, nevladine organizacije, aktivisti, ljudi, a ujedno i kao sačinjavanje tzv. mind mape na kojoj se vizuelizuju problemi, rešenja, mogućnosti, načini i metode – za spas životne sredine.
Smatram da se o ovom poglavlju govori relativno dovoljno, ali svakako treba još više, i možda na drugačiji način. Možda se više približiti čitaocima, slušateljima, gledaocima, pratiocima kroz aktivnosti na terenu i na taj način osvešćavati javnost na temu zaštite životne sredine, ekologije, zdravog života…
Od primene Poglavlja 27 očekujem dve najvažnije koristi: da državni sistem koji profunkcioniše i da se građani osveste i shvate da i od pojedinca zavisi budućnost planete. Znam, previše bajki sam pročitala dok sam bila mala…

Marica Puškaš
urednica eEkolista

– Do sada smo već naučili da Poglavlje 27 obuhvata sve aspekte života i funkcionisanja države, tako da se može nazvati ključnim. Ono, sa druge strane, veoma malo vredi ukoliko nema „podršku” drugih pregovaračkih poglavlja. Na primer, doneti zakoni iz oblasti zaštite životne sredine ne znače ništa ukoliko se ne primenjuju u skladu s Poglavljem 23, finansiranje će biti nemoguće ako ne postoji adekvatno uređen promet novca i roba, na šta se odnosi nekoliko poglavlja, dalje – prelazak na obnovljive vidove energije biće naučna fantastka ako se posebna pažnja ne posveti Poglavlju 15 – energetici… Nema jednostavnih i jeftinih rešenja. Stoga ne treba sve ovo da radimo da bismo se udvorili nekim imaginarnim službenicima Evropske unije, već da kroz promene koje iziskuje približavanje EU doslovce imamo metamorfozu. Poenta svih ovih poglavlja upravo i jeste da je sve isprepleteno i da sistem mora da se menja suštinski – od funkcionisanja državnog aparata, do načina razmišljanja građana.
Mediji su zagušeni bukom nekih beslovesnih programa, a kada se progovori o „zelenim temama”, to su listom senzacionalistički izveštaji o ekološkim akcidentima… Budimo realni: ljude interesuje koliko je toksična reka koja im teče pod prozorom, ali sve što predstavlja trošak – kao što je bombastično predstavljeno Poglavlje 27 – izaziva glavobolju. „Sad ćemo i to da plaćamo?!” Naravno da ćemo da plaćamo, ali je bitno šta dobijemo za taj novac…
Volela bih da postoji prekidač koji će nas prebaciti u mod u kojem svi brinemo o dobrobiti drugih ljudi, živih bića i naše Planete. Primena Poglavlja 27 je nešto najbliže tome, ali bojim se da to neće biti ni brzo, ni elegantno rešenje. Očekujem da će tek dolazeće generacije moći da se pohvale kako su napravile veliki zaokret i postali suštinski svesni potrebe zaštite životne sredine. Mi još uvek palimo strnjiku na njivama i ispuštamo otpadne vode u reke…

V. M .C.

Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama je sufinansirao Projekat „Evropske integracije i značaj Poglavlja 27 za građane Autonomne pokrajine Vojvodine”. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *