Održivi razvoj i kako ga primeniti u praksi

Poslednja šansa za veliku stepsku lepoticu

Na severu Banata, južno od reke Zlatice, na području opština Kikinda, Čoka i Novi Kneževac, okružen morem obradivog poljoprivrednog zemljišta smešten je Specijalni rezervat prirode „Pašnjaci velike droplje”. Ovaj jedinstven, izuzetno očuvan, tipičan panonski predeo koji čini mozaik stepa, vlažnih livada i slatina stanište je za veliki broj endemskih, retkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Kompleks tipičnih panonskih biljnih zajednica, sa specifičnom faunom insekata, vodozemaca, ptica i sisara povezanih međusobnim neraskidivim vezama, predstavlja uslov za opstanak zvezde ovog izuzetnog predela – velike droplje (Otis tarda).
Sa težinom od 8 do 16 kg i rasponom krila od 190 do 260 cm, kriptičnom riđe – mrkom obojenošću perja, koje obezbeđuje savršenu kamuflažu, velika droplja je jedna od najvećih i najlepših ptica naše ornitofaune.
Početkom 20. veka velika droplja je naseljavala znatno veća prostranstva. Pored Vojvodine, gnezdila se gotovo na celom području Republike Srbije, u Pomoravlju, oko Niša, Prokuplja, Leskovca, Vranja, u Negotinskoj krajini i na Kosovu. Smatra se da je početkom 20. veka na teritoriji Vojvodine živelo 1.000 jedinki velike droplje. Do početka Drugog svetkog rata velika droplja je bila zvanična lovna divljač. Uništavanjem prirodnih travnatih staništa, kao i direktnim lovnim pritiskom velika droplja je nestala sa prvobitnih staništa.
Intenziviranje poljoprivrede dovelo je do uništavanja i fragmentacije prirodnih travnatih staništa. Nepregledna travnata prostranstva pretvorena su u oranice na kojima dominiraju monokulture. Napuštanje prakse ekstenzivnog stočarstva koje je vekovima oblikovalo ovaj predeo, dovelo je do pojave parloga i gustiša obraslih korovskom vegetacijom. Pored gubitka prirodnih staništa koja su ključ za njen opstanak, prekomerna upotreba hemijskih sredstava dovela je do smanjenja jedinstvene faune Arthropoda, vodozemaca, gmizavaca i sitnih sisara koji predstavljaju hranidbenu bazu za veliku droplju. Pojavom gustiša i parloga u staništu, ova plašljiva i veoma oprezna ptica postala je još izloženija i ranjivija pritisku predatora.
Danas je velika droplja zaštićena kao nacionalna prirodna retkost, nalazi se na Svetskoj Crvenoj listi ugroženih vrsta i spada u Strogo zaštićene vrste u Republici Srbiji. Njeno poslednje stanište u našoj zemlji je Specijalni rezervat prirode „Pašnjaci velike droplje”.
SRP „Pašnjaci velike droplje” se prostire na 6.799,77 ha, i to na tri međusobno odvojene prostorne celine „Jaroš”, „Kočovat” i „Siget” na kojem se uspešno gnezdi poslednji par orla krstaša (Aquila heliaca) u našoj zemlji. Pored velike droplje kao temeljne vrednosti ovog zaštićenog prirodnog dobra jedinstvenog po više od 20 tipova fraglnih biljnih zajednica koje čine endemske i reliktne biljne vrste, naseljavaju i žaba češnjarka (Phelobates fuscus), ćurlikovac (Burhinus oedicnemus), ritska sova (Asio flammeus) kao i tipičan predstavnik travnatih staništa – tekunica (Sermophilus citelus). Tim entomologa Departmana za biologiju i ekologiju, Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, predvođen prof. dr Antom Vujićem, 2015. godine u SRP „Pašnjaci velike droplje” pronašao je novu vrstu osolikih muva (familija Syrphidae) nazvanu Eumerus panonicus do sada nepoznatu nauci. Ovo nedavno otkriće još više ističe značaj ovog jedinstvenog područja, i ukazuje na neophodnost novih opsežnih istraživanja.
Upravljač SRP „Pašnjaci velike droplje” je Lovačko udruženje „Perjanica” iz Mokrina, osnovano davne 1921. godine. Iako je Rezervat zvanično ustanovljen 1997. godine briga i staranje o velikim dropljama predstavlja tradiciju koja živi među lovcima Mokrina već decenijama.
LU „Perjanica” je uz stručnu pomoć Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode i Ministarstva zaštite životne sredine, a rukovodeći se smernicama svetskih eksperata za očuvanje velike droplje razvila strategiju zaštite, očuvanja i unapređenja ove jedinstvene vrste i njenog staništa. Prema rečima stručnjaka, velika droplja je ptica čiji opstanak umnogome zavisi od aktivnih i pravilno usmerenih mera zaštite. Ove mere se pre svega odnose na očuvanje prirodnih, kao i revitalizaciju narušenih staništa, adekvatno upravljanje mestima za šepurenje, gnežđenje i zimovanje velike droplje, lociranje i čuvanje gnezda i mladunaca, kontrola predatora, kao i interventne mere pri nepovoljnim vremenskim uslovima kao što su zimska prihrana i razgrtanje snega kako bi se ptice zadržale u staništu i predupredilo migriranje.
U SRP „Pašnjaci velike droplje” od 2003. godine sprovode se aktivne mere zaštite u vidu agro-ekoloških mera koje se odnose na formiranje polja pod kulturama povoljnim za veliku droplju. Kao i većina vrsta koje su se našle pred izazovima narušavanja prirodnih staništa i velika droplja je morala na izvestan način da se prilagodi novonastaloj situaciji, na taj način što je prihvatila poljoprivredne kulture kao što su uljana repica, lucerka i pšenica kao nova mesta za šepurenje, gnežđenje i podizanje mladih i hranjenje.
Šepurenje mužjaka velike droplje je spektakularan prizor. Mužjaci koriste ista mesta za šepurenje godinama. Sve češće tradicionalna šepurilišta na istaknutim mestima u staništu obrastaju visokom korovskom vegetacijom i postaju neadekvatna pa mužjaci neretko biraju recimo, pšenicu, usled male visine vegetacije i preglednosti terena. Jedna od aktivnih mera zaštite koja se sprovodi u SRP „Pašnjaci velike droplje” jeste održavanje i priprema tradicionalnih mesta za šepurenje uklanjanjem visoke korovske vegetacije.
Istarživanja ishrane velike droplje su pokazala da se na poljima lucerke razvija specifična mikroklima koja pogoduje razvoju faune Artropoda i sitnih sisara koje čine izvor proteina nezamenjiv u ishrani i razvoju mladunaca velike droplje. Međutim, gnežđenje u poljoprivrednim kulturama nosi ogroman rizik za jaja, mladunce pa čak i ženke u periodu inkubacije, usled poklapanja perioda košenja i žetve sa periodom reprodukcije i podizanjem mladih. Stručnjaci upozoravaju da upravo ovo uslovljava najveći procenat smrtnosti. Pored poljoprivrednih radova, droplje u periodu gnežđenja dodatno ugrožava nekontrolisano kretanje stoke u zaštićenom području, kao i drugih domaćih životinja kao što su čobanski psi i domaće svinje koje predstavljaju veliku pretnju. Stoga, kao ključno za očuvanje populacije velike droplje jeste lociranje, čuvanje i zaštita gnezda. Ovaj posao u SRP „Pašnjaci velike droplje” već skoro deceniju obavlja čuvarska služba. Pored čuvanja gnezda čuvari imaju obavezu da kontrolišu i sve ostale aktivnosti u Rezervatu, od poljoprivrednih radova, napasanja i kretanje stoke u Rezervatu, lova, kretanja posletilaca i drugo.
Kontrola predatora je još jedna značajna mera koju Upravljač LU „Perjanica” uz pomoć svojih članova i u saradnji sa susednim lovačkim udruženjima redovno sprovodi u SRP „Pašnjaci velike droplje”. Kao glavni prirodni neprijatelji velike droplje, njenih gnezda i mladih su u prvom redu lisice, sive vrane i svrake, zatim jazavci, a od nedavno i šakali i divlje svinje čija je brojnost poslednjih godina u ekspanziji na ovom prostoru i predstavlja ozbiljnu pretnju. Imunizacija lisica sprovedena u našoj zemlji rezultirala je izostankom besnila kao prirodnog regulatora brojnosti u populaciji lisica te se njihov broj značajno povećao. Intenzivnim lovnim pritiskom u toku zimskih meseci vrši se redukcija brojnosti lisice, šakala i drugih predatora u Rezervatu. Vodi se redovna evidencija odstreljenih jedinki predatora, a u palnu Upravljača je i sprovođenje istraživanja, kroz analizu ishrane odstreljenih jedinki predatora, koje će pokazati intenzitet pritiska predatora na populaciju velike droplje i ostalih zaštićenih vrsta.
Kao ptica otvorenih staništa, velika droplja je naročito osetljiva na nepovoljne vremenske prilike. Niske temperature, obilne snežne padavine i stvaranje ledene pokorice značajan su faktor ugrožavanja. Zimska prihrana velikih droplji, kao i čišćenje površina od snega i leda predstavljaju tradicionalne aktivnosti Mokrinskih lovaca. Savremena istraživanja vezana za reprodukciju divljih ptica, pokazala su da je reproduktivni uspeh kod ženki u direktnoj vezi sa količinom masnih naslaga akumuliranih u toku zime, odnosno kondicijom u kojoj se organizam jedinke nalazi na kraju zime i sa kojom ulazi u reproduktivni period. Rukovodeći se ovim, LU. „Perjanica” ima praksu da svake godine na zimovalište velikih droplji, u više navrata iznosi dovoljnu količinu raznovrsne hrane koja se sastoji od silaže, listova kupusa i mešavine zrnaste hrane da bi se sprečilo gladovanje, predupredila migratorna pomeranje u potrazi za boljim uslovima, kao i u cilju održavanja što bolje fizičke kondicije ptica za predstojeći reproduktivni period.
Još jedan od ključnih faktora za očuvanje populacije velike droplje i njenog staništa odnosi se na održivi razvoj kao vid koegzistencije populacije velike droplje i lokanih zajednica. Podsticanje ekstenzivnog stočarstva u vidu održivog pašarenja autohtonim rasama ovaca i goveda, kao i njihovo pravilno upravljanje i usmeravanje u zaštićenom području ključni su za očuvanje travnatih staništa. Ovakav vid stočarstva otvara mnoge mogućnosti vezane za organsku proizvodnju hrane, pre svega mesa i mlečnih proizvoda, proizvoda od vune i drugo. Razvoj kontrolisanog eko turizma u okviru kapaciteta zaštićenog područja još jedan je vid mogućnosti uključivanja lokalne zajednice i njenog razvoja. Prvi koraci u tom pravcu u SRP „Pašnjaci velike droplje” napravljeni su izgradnjom Vizitorskog centra i edukativne staze u dužini od osam kilometara koje nude mogućnost za upoznavanje ovog jedinstvenog staništa.
I pored ogromnih napora koji se ulažu u očuvanje populacije velike droplje i njenog staništa, njihova brojnost iz godine u godinu sve više opada. Do pre desetak godina u SRP „Pašnjaci velike droplje” šepurilo se deset mužjaka, danas ni jedan. Reproduktivno aktivne su svega tri-četiri ženke. Stanje je alarmantno! Ova prelepa ptica je na rubu izumiranja sa ovog prostora. Prema rečima nekih stručnjaka ovaj proces nestajanja velike droplje je takoreći prirodan proces, samo malo podpomognut antropogenim uticajima. Naime, pošto se radi o rubnoj populacije na jugoistočnom rubu njenog srednjeevropskog areala, a smrtnost odraslih jedinki nije registrovana, predpostavlja se da se ptice jednostavno povlače bliže centralnim populacijama i kvalitetnijim staništima u susednoj Mađarskoj.
Po uzoru na uspešne projekte koji su sprovedeni u više zemalja Evrope, u okviru Interreg-IPA prekogranične saradnje između Mađarske i Srbije, u januaru 2018. godine zvanično je započet Međunarodni projekat pod nazivom „Očuvanje ključnih životinjskih vrsta Panonskih stepa u pograničnom području Mađarske i Srbije” pod akronimom PANNONSTEPPES, kao još jedan korak u pokušaju očuvanja velike droplje u Srbiji.
Pored Upravljača SRP „Pašnjaci velike droplje” učesnici u projektu su: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode kao vodeći partner, Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine i Nacionalni park „Kiškunjšag” Mađarska
Svaki od partnera na projektu ima jasno definisane projektne aktivnosti i rokove u okviru kojih ih je neophodno ispuniti. Predviđeno trajanje projekta je 18 meseci.
Glavni cilj projekta u našoj zemlji jeste sprovođenje urgentnih mera aktivne zaštite jedinki velike droplje na području SRP „Pašnjaci velike droplje” što podrazumeva podizanje zaštitne ograde radi zaštite od predatora i uznemiravanja, kao i obezbeđenja sprovođenja aktivnosti na upravljanju staništem. Namenska zaštitna ograda za velike droplje, podignuta je po ugledu na zaštitne ograde u Mađarskoj, a površina ograđenog prostora iznosi 112 ha.
Pored podizanja zaštitne ograde u cilju očuvanja i bezbednosti poslednjih gnezdećih jedinki velike droplje u Srbiji, projekat podrazumeva i sledeće projektne aktivnosti:
– Foriranje visoko kvalitetnog staništa unutar zaštitne ograde, koje podrazumeva setvu poljoprivrednih kultura koje velike droplje preferiraju u ishrani, a u kojoj se razvija posebna fauna Artropoda koje su krucijalne za ishranu maldih velike droplje u prvim nedeljama života. Izvršena je setva lucerke i pšenice u određenom rasporedu i odnosu sa prirodnom travnom vegetacijom unutar zaštitne ograde. Takođe, planira se održavanje prirodne travne vegetacije na otimalnoj visini i sastavu za velike droplje, putem košenja i tarupanja. Ove aktivnosti se sprovode u skladu sa životnim ciklusom velike droplje;
– Održavanje i stalno nadgledanje ograde i njene neposredne okoline;
– Permanentna kontrola brojnosti pernatih i dlakavih predatora;
– Projekat je adekvatno propraćen promotivnim i edukativnim sadržajima.
Radovi na izgradnji zaštitne ograde započeti su u oktorbru 2018. godine. Izgradnja ograde završena je u januaru 2019. godine. Ukupan budžet projekta iznosi 287,039.93 evra, od čega su 243.983,93 evra učešće Evropske unije (IPA).
Samo sprovođenje unapređenih, precizno isplaniranih, dobro organizovanih i koordinisanih aktivnih mera zaštite velike droplje i njenog staništa, može dati rezultate u očuvanju ove prelepe ptice i njenog jedinstvenog staništa. Da li će podizanje namenske zaštitne ograde dati očekivane pozitivne rezulatate u očuvanju velike droplje u Srbiji ostaje da se vidi, jer ovo je možda poslednja šansa za spas velike stepske lepotice.
Kristina Veskov,
Stručni saradnik SRP „Pašnjaci velike droplje”

Info – Prostorni planovi za zaštićena područja
Pokrajinska vlada je utvrdila predloge pokrajinske skupštinske Odluke o donošenju Prostornog plana područja posebne namene Park prirode „Ponjavica”, koji spada u zaštićena prirodne dobra na teritoriji Opštine Pančevo i pokrajinske skupštinske odluke o izradi Prostornog plana područja posebne namene Specijalnog rezervata prirode „Pašnjaci velike droplje”. Izrada i donošenje prostornih planova zaštićenih prirodnih dobara u skladu je sa prioritetima Pokrajinske vlade u oblasti očuvanja i zaštite prirode i ekosistema, kao i njihovog održivog razvoja.
Park prirode „Ponjavica” karakteriše banatska istoimena rečica i po raznovrsnosti prirode ovaj predeo predstavlja potencijal za razvoj turističke ponude, posebno sa rekreativnog i edukativno-ekološkog aspekta.
Specijalni rezervat prirode „Pašnjaci velike droplje”, koji obuhvata prostor u opštinama Kikinda i Novi Kneževac, prema tromeđi sa Mađarskom i Rumuniji, nalazi se pod snažnim je uticajem čovekovih aktivnosti i prirodnih procesa, koji su izazvali drastičan pad populacije velike droplje, koja je uvrštena u listu najugroženijih vrsta na planeti (IUCN Red List) i strogo je zaštićena u Srbiji. Prostornim planom će se regulisati adekvatne mere i aktivnosti, koje će doprineti smanjenju negativnih uticaja i očuvanju poslednjeg utočišta ove vrste u našoj zemlji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *