U Vojvodini su, pored ostalih, dominantno zastupljena dva tipa zemljišta – černozem i ritska crnica. Početkom prošlog veka tri četvrtine zemljišta u Vojvodini pod ova dva tipa zemljišta je imalo sadržaj humusa preko pet odsto, a sada, prema istraživanju laboratorija za kontrolu plodnosti zemljišta u Vojvodini, preko 5% humusa ima samo jedan odsto ispitanih uzoraka zemljišta.

Zemljište je strateški prirodni resurs na kojem počiva proizvodnja hrane i održavanje ekosistema. Međutim, sve veće ljudske aktivnosti, kao što su intenzivna poljoprivreda, nekontrolisano iskorišćavanje šuma, urbanizacija i klimatske promene, doveli su do degradacije zemljišta, kako u svetu, tako i kod nas. Jedan od ključnih problema je gubitak humusa u oranicama, što predstavlja ozbiljnu pretnju plodnosti zemljišta i održivosti poljoprivredne proizvodnje.

Humus je organska materija koji nastaje procesom razgradnje biljnog i životinjskog materijala u zemljištu. On je ključni sastojak plodnog zemljišta, jer poboljšava njegovu strukturu, vlažnost, sposobnost zadržavanja hranljivih materija i vode, kao i otpornost na eroziju i sušu. Osim toga, humus služi kao hrana za mikroorganizme, koji su neophodni za biološku aktivnost u zemljištu.

– Zemljište je živ, dinamičan i vrlo složen sistem u kome se istovremeno dešavaju brojni fizički, hemijski i biološki procesi. Zemljište (pedosfera) je za razliku od atmosfere i hidrosfere trofazni sistem, jer u sebi pored čvrste materije (mineralni i organski deo) sadrži i zemljišni vazduh i vodu.. Koliko je zemljište živ sistem pokazuje podatak da u jednoj kafenoj kašici zemljišta ima više živih organizama nego ljudi na planeti, a oni utiču na različite procese – rekao je pedolog dr Jovica Vasin iz Laboratorije ze zemljište i agroekologiju Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad, Instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju.

Dr Jovica Vasin, inače i predsednik Srpskog društva za proučavanje zemljišta, smatra da plodnost zemljišta u Vojvodini, kao i u centralnoj Srbiji, brzo opada.

– U Vojvodini su, pored ostalih, dominantno zastupljena dva tipa zemljišta – černozem i ritska crnica. Početkom prošlog veka tri četvrtine zemljišta u Vojvodini pod ova dva tipa zemljišta je imalo sadržaj humusa preko pet odsto, a sada, prema istraživanju laboratorija za kontrolu plodnosti zemljišta u Vojvodini, preko 5% humusa ima samo jedan odsto ispitanih uzoraka zemljišta – kaže ovaj stručnjak. – Mi ovaj gubitak organske materije zovemo „tihim ubicom” zemljišta. „Tihi”, jer traje jako dugo. „Ubica”, zato što je sadržaj organskih materija u oranicama, pogotovo u Vojvodini, došao do tako niskog nivoa da ugrožava poljoprivrednu proizvodnju – upozorava dr Vasin.

Uzroci degradacije zemljišta su mnogobrojni. Kao najznačajniji uzrok navodi se intenzivna poljoprivreda, jer mehanička obrada zemljišta (duboko oranje), smanjena upotreba organskih đubriva (prvenstveno stajnjaka), upotreba hemijskih đubriva i pesticida u cilju povećanja prinosa često rezultuje smanjenjem sadržaja humusa. Takođe, nekontrolisano krčenje šuma dovodi do erozije zemljišta, što može ukloniti sloj humusa s površine. Veoma je bitno poštovati pravilan plodored, jer ponavljajući gajenje istih useva na istom zemljištu smanjuje se raznolikost organske materije koja doprinosi formiranju humusa. Posebno zabrinjavajuće je i neobuzdano pretvaranje obradivih površina u građevinske zone.

Dr Jovica Vasin je napomenuo da je, ukoliko želimo da izbegnemo negativne posledice, kontrola plodnosti zemljišta neophodna, kao i plansko đubrenje na osnovu analize zemljišta. On je naglasio da je najvažnije da se poveća primena stajnjaka.

– Zbog smanjenog stočnog fonda stajnjakom se ne đubri u dovoljnoj meri, a organske materije je sve manje u zemljištu. U vezi ovakve situacije, naučnici iz Laboratorije za zemljište i agroekologiju Instituta za ratarstvo i povrtarstvo su realizovali dva projekta uzorkovanja zemljišta u Vojvodini. Naime, početkom 90-ih godina prošlog veka su napravili mrežu uspravnih i horizontalnih linija na karti Vojvodine i u tački preseka tih linija uziman je uzorak zemljišta da se urade analize Te tačke su bile udaljene jedna od druge četiri kilometra. Imali smo preko 1.000 uzoraka. Sadržaj humusa u proseku je iznosio 3,5%. Dvadest godina kasnije, oko 2010. godine, zemljište sa istih mesta je ponovo analizirano i rezultat je bio poražavajuć – sadržaj humusa je opao za 0,5%. Očekuje se da je u međuvremenu do danas nastavljen i pojačan negativan trend smanjenja sadržaja humusa u zemljištu. Zato je neophodno ponoviti uzorkovanje sa svih ili barem dela lokacija, kako bi se precizno utvrdilo sadašnje stanje sadržaja humusa – kaže dr Vasin.

Dr Jovica Vasin ocenjuje da je situacija alarmantna i da se mora pribeći određenim merama za rešavanje ovog problema, jer gubitak humusa u oranicama predstavlja ozbiljan izazov za održivost poljoprivrede i očuvanje životne sredine.

– Očuvanje humusa zahteva koordinirane napore poljoprivrednika, državnih institucija, nauke i struke S obzirom na značaj zemljišta, za život uopšte na planeti Zemlji, neohodno je uložiti napore u zaštitu i obnavljanje humusa kako bismo osigurali održivu budućnost za generacije koje dolaze – poruka je ovog stručnjaka.

Posledice gubitka humusa

• Nedostatak humusa dovodi do siromašnijeg zemljišta, koje zahteva veće količine đubriva i vode kako bi se održala poljoprivredna proizvodnja.
• Zemljište bez dovoljne količine humusa je podložnije eroziji, što može dovesti do gubitka plodnog sloja zemljišta.
• Humus ima sposobnost zadržavanja vode, pa gubitak humusa rezultira smanjenjem sposobnosti zemljišta i gajenih biljaka da se nose sa sušom.
• Nedostatak humusa ograničava brojnost i aktivnost korisnih mikroorganizama u zemljištu, što može negativno uticati na njegovu plodnost i otpornost na bolesti.
• Poljoprivrednici se suočavaju s povećanim troškovima proizvodnje zbog upotrebe većih količina đubriva i vode kako bi nadoknadili nedostatak humusa.

Biljana Popadić